Godina Milosrđa

image

„Navečer, kad sam bila u ćeliji, ugledala sam Isusa, Gospodina u bijeloj odjeći.
Jedna ruka je podignuta za blagoslov, druga je dodirivala odjeću na grudima.
Iz otvorenog dijela odjeće na prsima izlazile su dvije velike zrake: crvena i bijela. Šuteći promatrah Gospodina.
Moja duša je bila prožeta strahom, ali i velikom radošću.
Nakon nekog vremena Isus mi reče: “Naslikaj sliku prema onom što vidiš, s potpisom: Isuse, je se uzdam u Tebe.
Ja želim da se ta slika štuje, najprije u vašoj kapeli, a onda u cijelom svijetu.
Ja obećavam da ona duša, koja štuje ovu sliku, neće biti izgubljena. Obećavam također već ovdje na zemlji, pobjedu nad neprijateljima, posebno u trenutku smti. Sam ću ih braniti kao svoju čast.“

                                                                                   Iz Dnevnika sv. Faustine

 

Isusov pogled na ovoj slici, jednak je njegovom pogledu pogledu na križu.

Koga Isus gleda s križa? Kome je upućen Njegov pogled? Isus na križu gleda u Ivana koji je simbol svakog vjernika, svake osobe koja je povjerovala Isusu. Isus gleda tebe i mene, Njegov pogled je ljubav, Njegov pogled je milosrđe. Raspeti Bog na križu gleda dolje, gleda u dubinu Ivanovog srca, u njegovu nutrinu i proniče ga. Što mu taj pogled želi reći? To je pogled koji razumije ostavljenost i odbačenost, pogled koji traži tješitelje Njegova Srca.

Isusov pogled duboko me dotiče i potresa svu moju nutrinu, nakon tog Pogleda ništa više nije isto, ja nisam isti. On me izvlači iz situacije u kojoj jesam i poziva da izađem i da se otvorim na novost koju mi želi darovati. Događa se nešto drugačije, ljubav Božja me mijenja, a da toga i nisam svjestan. Možda sve ostaje isto, a ipak je sve drugačije. Njegov pogled ulazi duboko u moju nutrinu, u toj nutrini susrećem Njega koji je oduvijek boravio u meni, iako ja to nisam znao i toga nisam bio svjestan. On je u meni, trojstveni Bog živi u meni. U mojoj duši je Božje prebivalište, tamo boravi milosrdni Bog.

To mi govori Tvoj pogled, Isuse – da si Ti u meni i ja u Tebi, duboko boravimo jedan u drugome. Božji pogled pokazuje mi bezuvjetnu Isusovu ljubav, ljubav koja ljubi do kraja, do smrti na križu za mene i za svakoga čovjeka.

 

U ljubavi Bog uvijek čini prvi korak. 

Pogledaj Isusove noge koje koračaju prema tebi. Zašto Isus ide prema tebi? Što to želi od tebe? Pogledaj taj korak bosonogog sluge. Da, Bog je sebe učinio robom i slugom za tebe. Sam će reći „Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi, i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ Korak Milosrdnog Boga još me više čini nedostojnim, neugodno mi je prihvatiti taj Njegov korak koji mi kaže „Što želiš da ti učinim?“ Kako tako veliki Bog može sebe učiniti slugom?

Vjerujem, Bože, u Tvoju ljubav prema meni, ali tako mi ju je teško prihvatiti i otvoriti joj se, jer Ti mi dolaziš i gledaš me kako me nitko do sada nije gledao. Tvoja poniznost me zbunjuje i ostavlja u čudu. Lakše mi je prihvatiti Tvoju snagu i moć, nego Tvoj dolazak k meni u poniznosti i ljubavi, u tihom služenju koje je mome srcu tako nepoznato. Tvoj korak me zbunjuje. On me poziva i daje slobodu, slobodu u koračanju prema Tebi, slobodu u služenju Bogu i čovjeku. Poziva me u dubinu duše gdje ću pronaći Tebe i tvoje milosrđe.

Božji poziv je poziv na ljubav. Božji me korak poziva da Ga prihvatim i pozovem u svoju tamu, da je On rasvijetli i oslobodi svakoga straha, grijeha, ovisnosti, navezanosti i svega onoga što me zarobljava. Božji korak dolazi mi u susret, On čini taj prvi korak u susretanju mene. Bog je Nepromjenjivi, Onaj koji se nikada ne mijenja. On te i danas tako ljubi kao što te ljubio jučer i kao što će te sutra ljubiti. Pa i kada si Mu zadao bol, misli na to da jedna neizmjernost izaziva drugu i da ponor tvoje bijede privlači ponor Njegova Milosrđa.
Milosrdni Bog me poziva da prihvatim Njegovu ljubav, On to i tebe danas poziva. Prihvati Njegovu ljubav, Njegov poziv u kojem ti se želi darovati. On te poziva da Ga susretneš, u tom središtu tvoje duše, Njegov glas te poziva u tvoje najdublje središte. To je mjesto isključivo rezervirano za tebe i Boga i nitko tamo nema ulaza, ni svijet, ni đavao niti bilo koje drugo stvorenje. Tamo se možeš osjećati sigurnim, počivati spokojno kao na grudima svoje majke, tamo ćeš otkriti da je tvoje ime upisao u svoje dlanove i da ništa i nitko to ne može promijeniti.

 

Svjesnost stalne Božje Prisutnosti u meni razbija grijeh.

Grijeh me odvlači od Njega, ponekad i ja sama sebe odvlačim od Njega. U stalnoj sam borbi između svijeta, svoje vlastitog  ja i đavla, koji me žele odvojiti od Njegova Srca. Što ti više želim pripadati više ulazim u dubinu svoje vlastite bijede, koja stvara tamu u mojoj nutrini. To je tama mojih grijeha, rana, nesigurnosti, strahova…. to je moja tama. Što je danas tvoja tama? Što te danas odvlači od Njega? Ovdje dolazi Isus sa Svojim Milosrđem i govori ti: Tu sam, ne boj se! Evo me, ovdje za tebe, uvijek sam bio tu, i onda kada me nisi vidio, tada sam najviše bio tu!

Bog ti prilazi kao „Put, Istina i Život.“ Milosrdni Isus ti prilazi kao onaj koji je svojim silaskom  u smrt i boravkom u grobu tri dana, ušao u svaku tvoju situaciju smrti; apsolutnu svaka tvoja tama i grijeh je Njemu poznata, jer je On umro za nju. Ušao je u tvoju tamu kao Svjetlo, da „nijedan koji u Njega vjeruje ne propadne nego ima život vječni.“
Važno je stati u iskrenosti danas pred Bogom i odgovoriti si što je danas tvoja tama, baš danas, jer nas Sveto Pismo poučava „ Evo sada je vrijeme milosti, evo sada je vrijeme spasa.“ Danas je vrijeme spasenja, vrijeme izbavljenja. Vrijeme ulaska Uskrsloga u  tvoju tamu. Gledaj Ga, gledaj Njegov pogled, koji žudi za tvojim povjerenjem. Da, povjerenje, je ključ privlačenja Božjega Srca. Svako Srce ima ključ kojim se mogu otvoriti sva vrata, sva predvorja, u tome ponekada tako zamršenome zamku. Ključ Božjega Srca je povjerenje. Sv. Faustini Isus je često govorio da Ga boli nepovjerenje ljudi, posebno Njemu posvećenih osoba, jer kako kaže, dao im je Samoga Sebe, a oni mu i dalje ne vjeruju. Gospodin je često Faustini s bolom izgovarao pitanje: Što bi još trebao učiniti da zadobijem povjerenje meni posvećenih osoba?

Isus od tebe i mene želi povjerenje i pouzdanje, a ostalo će On učiniti.

 

Isusova desna ruka na slici me blagoslivlja.

Blagoslov kod Izraelaca ima posebno značenje. Mnogo je više nego što to razumije današnji moderni čovjek. On ima mnogo značenja, najljepših želja koje se mogu uputiti nekome čovjeku: mir, radost, veselje, blagostanje… Ovom desnom rukom podignutom na blagoslov Bog to govori i meni. Isus me blagoslivlja uvijek, On uvijek misli najljepše o meni, prihvaća me uvijek i želi mi najbolje. Kada je Bog stvorio čovjeka, rekao je: veoma je dobro! Bog je stvorio čovjeka jer je gorio od želje da Samoga Sebe daruje, da daruje Svoju ljubav nekome. Ti i ja smo stvoreni tom ljubavlju. Ljubavlju koja se želi darovati. On koji je moj i tvoj Otac prihvaća me takvog kakav jesam, takvog me ljubi i uvlači u samo središte Svoje Ljubavi. Ta ruka grli, pogledajte ju! Ona silno želi da budem zagrljena i ljubljena. Ta Božja ruka nas poziva da samo u Njemu možemo ispuniti svu svoju želju da budemo  ljubljeni, ona nam daje mir koji svijet ne može dati, jer nije upoznao Boga mira. U njemu se nalazi moj i tvoj mir.

Ova desna ruka označava i poslanje, poziv na dijeljenje toga mira s drugima, poziv na uvlačenje i drugih u to središte Ljubavi, poziv na dijeljenje ljubavi Isusova Srca sa svakime kojima nas On želi poslati. Ova ruka za nas znači poziv na dijeljenje ljubavi Božanskog Srca sa svima, da ono što smo dobili ne zadržavamo za sebe nego darujemo drugima jer ima još mnogo duša koji pripadaju Njegovu Srcu, ali radost evanđelja nije došla do njih. Ova desna ruka za sve nas znači poziv na spašavanje duša.

 

Samo središte ljubavi i milosrđa Isusovo je srce iz kojeg izlaze dvije zrake.

Ulazeći u to središte istovremeno prilazimo i Križu na Kalvariji. Gledamo Ga kako se daruje, gledamo tu spremnost Isusova srca da ti potpuno daruje Samoga Sebe. Isus je već iscrpljen, već je pretrpio mnoštvo poniženja, bičevanja, pljuvanja, a tako je malo onih koje Ga slijede radi ljubavi njegova srca. I apostoli su Ga napustili, oni koje je najviše ljubio, i kojima je poklanjao tako mnogo svoje pažnje. Jedino je Majka tu s Njime; upravo Njezina ljubav koja Ga tješi, sada mu uzrokuje dodatnu bol, jer bi je tako volio poštedjeti tog mača boli koje prožima njezino srce. Ispod Križa nalazimo još Ivana. Kako je bila divna njegova ljubav na Posljednjoj večeri… Sada se prisjeća nježnosti ovog ljubljenog učenika. Uz  Križ nalazimo i Mariju Magdalenu. Ona se sjeća se tog pogleda kada joj je oprostio sve njene grijehe, svu njezinu prošlost. Tom Njegovom pogledu oproštenja ona je ostala vjerna do kraja, nikada se nije pokolebala. Njezina ljubav Ga dira izravno u Srce, toliko joj zahvaljuje na njezinoj vjernosti, iznova je tako promatra, kao kod tog susreta. I ona ostaje, željna slijediti svoga Učitelja i u boli i u radosti, potpuno je shvatila bit radosne vijesti.

Isus se raduje svima onima koji će biti poput Ivana i Marije Magdalene, sada ih se prisjeća… i oni raduju Njegovo Srce koje je okruženo tolikom boli.

Nakon što je Isus predao svoj duh Ocu i izdahnuo, vojnik probija Isusov bok, tu potječu Krv i Voda. Voda koja označava krštenje koje je „život duša“ te krv koja čisti duše i oslobađa nas potpuno u sakramenut ispovijedi. Isus je rekao sv. Faustini u dnevniku «Gorim Milosrđem, želim ga izliti na duše ljudi. O, kakvu mi bol čine odbacujući prihvaćanje. Dopusti mojem milosrđu djelovati u tebi. One donose svjetlo, toplinu i život». Probijanjem boka, Bog se potpuno daruje, ovo darovanje proizlazi iz Isusova Božanskog Srca, na Slici On otvara lijevom rukom svoje Srce koje poprima oblik hostije. Upravo u Euharistiji Bog nam je ostavio samo Svoje Srce. Primajući Ga u sv. Pričesti mi se sjedinjujemo potpuno s Njegovim Srcem više nego što je ljudskim riječima to ikada moguće opisati. Ime Isus znači Bog koji spašava, Bog koji ljubi i koji potpuno daruje Sebe grješnom i slabom čovjeku. Kako to uopće možemo opisati i oblikovati riječima?

 

Ispod slike Milosrdnog Isusa nalazimo natpis: Isuse, ja se uzdam u Tebe! 

Ovaj je natpis izričita Isusova želja, jer je Faustinin ispovjednik želio drugi natpis. Želio je da bude napisano na slici: Isus, Kralj milosrđa. No, Isus shvaća svakog čovjeka, pa i onog najslabijeg, i želi natpis koji će buditi pouzdanje i povjerenje, a ne strah. Zato želi natpis: Isuse, ja se uzdam u Tebe!: „… da se nijedna duša ne boji približiti Meni.“ Izgovarajući ove riječi ja pozivam Isusa u svoj život, priznajem Mu da je moj život bez Njega tama, i da mi je potreban, da čeznem za Njegovom ljubavlju. On poznaje svu tvoju i moju slabost, poznaje nas i zna da sami ne možemo. Zato se pouzdajemo u Njega jer priznajemo da se sami često gubimo i ne vidimo, niti koračamo dobro.

Ali, uzdamo se u Tebe Isuse, da nam je Tvoje Milosrđe vodilja kroz svu tamu koja nas okružuje i koja ponekada čini da tonemo sve dublje i dublje, no baš tada podižemo Ti srce i govorimo Ti koliko Te trebamo i izručujemo svoj život u ruke Tvoga Milosrđa. Isuse, ja se uzdam u Tebe.