U svakidašnjem životu rijetko pomišljamo na to
da beskrajno više primamo nego što dajemo,
i da tek zahvalnost obogaćuje naš život!

U najljepšem jesenskom mjesecu, kada sa polja ubiremo plodove što nam ih Bog daje, slavimo Misu zahvalnicu, kao naš odgovor dobrome Bogu za njegova dobročinstva. Tako je bilo i u našoj župi, ove 29.nedjelje kroz godinu. U mnoštvu raznovrsnih plodova aranžiranih pred oltarom podsjetili smo se na bogatstvo zemlje koja u svome krilu nosi tisuće plodova što služe ljudima za hranu. Ali znamo da je za njihovo dozrijevanje potrebna i toplina sunca i vlažnost kiše i Božji blagoslov. Utkani su tu i trud  mnogih žuljevitih ruku i znoj brojnih težaka, suradnja stvorenja sa svojim Stvoriteljem,  da bi na stolu zamirisao kruh i okupio obitelj da sklopi ruke u znak zahvale i molitve za darove koje blagujemo.

Ali čovjek je više od tijela i za život mu je potreban i kruh koji hrani dušu. Sjetili smo se tako ove nedjelje i mnogobrojnih misionara koji diljem svijeta  lome i dijele kruh Božje riječi. Svoja nam je iskustva iz misija u Italiji u propovijedi posvjedocio i don Zrinko Nikolić koji je zajedno sa župnikom Ivanom Kobešćakom predvodio sv.Misu.