4. uskrsna nedjelja

Evanđelje po Ivanu (10, 11-18):

 U ono vrijeme: Reče Isus:

»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«

 

Riječ Gospodnja

Današnja nedjelja je nedjelja dobroga pastira u kojoj Isus svima nama daje do znanja koliko nas ljubi. Smatra nas svojim ovcama, jer smo krhki i osjetljivi bez Njega koji je naš pastir i spreman je dati svoj život za nas da nas zaštiti od vuka odnosno Zloga koji na nas vreba. Isus u ulozi pastira sve nas jako dobro poznaje koji smo pod Njegovom zaštitom i preuzeo je odgovornost i za one ovčice koje su u drugom ovčinjaku, da i njih dovede u isti ovčinjak kako bismo svi bili jedno stado. Ovčice su vrlo raspršene posvuda i na svima nama je da pripomognemo sve okupiti u jedno stado koliko god možemo. A pripomoći sve okupiti u jedno stado, možemo jedino svojim vlastitim primjerom, kroz riječi i djela pokazati da slijedimo Isusa i da Mu vjerujemo. Mnogim dobrim djelima i čudesima, Isus nam je dao primjere kojih se uvijek vrijedi sjetiti i imati pred očima, kad god nas počne vrebati i najmanje zrno sumnje i straha. Sva Isusova djela su toliko čudesna da su iz korijena dotakle i promijenile svakog čovjeka koji Mu se našao na putu. Bez Isusa svaki taj čovjek bi bio nigdje i bio bi izgubljen i sam. Ali onome čovjeku koji je izabrao biti u Isusu, Isus daje snagu i volju za ići dalje, nadahnjuje ga nadom i ispunja srce ljubavlju, samo je važno biti otvoren prema Isusu i dopustiti Mu da nas vodi. A kada Mu se prepustimo, onda nam On točno otvara oči kad je potrebno reagirati i daje određen osjećaj u srcu i smjer kojim trebamo ići. Mnoge primjere, koji su zapisani, nam je pokazao da Mu vjerujemo, ali onaj najveći i najupečatljiviji je kad je pristao položiti svoj život za sve nas kako bi nas oslobodio od propasti i zla i osigurao nam spasenje. A onda je i uskrsnuo i time nam pokazao nastavak vječnoga života uz Njega. Mi ljudi samo trebamo pristati ići za Njim i slijediti Njegov primjer kroz vlastiti život. Isus je stalno uz svakoga od nas i pomaže nam koliko Mu dopustimo. Puno toga je darovano i omogućeno čovjeku na ovome svijetu, da se u određenim trenutcima čak počne osjećati nadmoćno i nad drugim ljudima. No, takav osjećaj ne bi mogao imati da mu nije darovan. Ali to je upravo trenutak kada se treba vratiti Isusu i raditi na poniznosti. Bez Isusa čovjek lako padne i posrne, postane zaveden i odmaknut s puta prema Isusu. Zato je važno moliti se i ostati vjeran Isusu, pustiti Njemu da nas vodi i usmjerava gdje je u ovome životu najbolje ići, kako bismo došli do spasenja, kada za to dođe vrijeme.

 

Marija Vračević